Scroll to top

IVANA OŽETSKI

Land art

Vrt kao prostor kreativnosti 2016.

Kreativna razrada povijesnog povrtnjaka dvorca Adela Sixta u Jakovlju 2016/17

Projekt je započet u jesen 2016. u Jakovlju, prilikom okupljanja umjetnika oko privremenih umjetničkih intervencija u vrtu dvorca Adela Sixta, koje je pod nazivom Vrt kao prostor kreativnosti organizirao kolega Alen Novoselec.

BILI SMO U ARKADIJI 2016/17

Kada govorimo o Arkadiji, govorimo o povijesnoj idealiziranoj zemlji, o divljem pejzažu, koji E. Panofski naziva zemljom isčezle pastirske kulture. U helenističko doba to je mitološka domovina boga Pana koji je svoje idilične dane provodio svirajući siringu na brdu Menalus. Stanovnici Arkadije bili su također izrazito muzikalni i čuveni po svome prastarom porijeklu koje je sezalo u same korijene postanka ljudske vrste na zemlji.

Idealizirano mitopoetičko mesto postaje tek u latinskom pjesništvu ,u Vergilijevim “Eklogama” u kojima se uz epitete idiličnog, bezbrižnog i iskonskog mjesta zaodjeva i elegičnim osjećajem prolaznosti i u tom zemaljskom Raju…

Zahvaljujući literaturi i likovnim umjetnostima u kojima je ovaj mit variran nebrojeno puta – on poprima značenje mjesta opće sreće, idealnog života, no ta mitska i poetična Arkadija nema konkretno mjesto – ono postoji svugdje, a potraga za njom započela je davno i traje do danas kao lutanje i nada u postojanje boljeg i sretnijeg mjesta za život.

U našem je kolektivnom sjećanju zabilježena kao pastoralna idila u Svetim gajevima, pa bismo je stoga mogli tumačiti i kao Prazemlju, Raj zemaljski, pradomovinom bogova i ljudi. No u podzemlju Arkadije zarobljen je i bog Kron, koji u cijelu idiličnu priču uvodi dihotomiju životnog i smrtnog.

U 18 st. pojam Arkadije veže se za mjesto idealne žudnje i nostalgije povlaštenog sloja inteligencije, koja stvara poeziju ispunjenu melankolijom i duhom reminiscencije, započete u Vergilijevom elegičnom osjećaju prolaznosti kao suprotnom polu idealne slike vječne sreće.

Kako sve na svijetu počiva na polaritetu, na harmoniji muškog i ženskog principa, dobrog i lošeg, Erosa i Thanatosa, rasta i propadanja te ponovnog rasta, tako i u idealnoj arkadiji nailazimo na smrt, čija je prisutnost data epitafom na sarkofagu…Et in Arcadia Ego  – poznata fraza o čijem su ispravnom prijevodu glave razbijali mnogi…

Na brojne reminiscencije ove poruke nailazimo i u baroku, no najpoznatiji i najznakovitiji primjer dvije su slike Nicolasa Poussina, osobito ona iz 1637. naslovljena “Arkadijski pastiri”, koji naslonjeni na trošni kamen zamišljeno razmišljaju o uklesanoj poruci Et in Arcadia Ego. Smrt objavljuje svoju nazočnost čak i u Arkadiji kao opominjući memento mori – (Ja sam i u Arkadiji).

Svako vrijeme tumači mit o Arkadiji u skladu sa svoijim svjetonazorima, i stilom. Od prvog posjeta dvorac u Jakovlju i njegov zapušteni vrt pobudili su dojam idiličnog i bezbrižnog mjesta, no i elegični osjećaj prolaznosti.

Et in Arcadia Ego doživljavam kao opomenu i novu nadu, jer ciklus mora završiti kako bi ponovno mogao početi. Tako i zapušteni vrt može ponovno procvasti, bujati i ocvasti.

ET IN ARCADIA EGO (2016./17.) je rad nastao u parku dvorca u Jakovlju. Kamen s uklesanim natpisom i ogledalo kao vrata za ulazak u svijet s druge strane ogledala u svijet biljaka. Natpis uklesan u komad kamena promjenom impostacije dobiva novi smisao, dok ga odraz u ogledalu dešifrira.

(Sačuvano u obliku foto dokuentacije, grafičkih otisaka, objekata i videa.)

Vrt kao prostor kreativnosti 2017.

Kreativna razrada povijesnog povrtnjaka dvorca Adela Sixta u Jakovlju 2017.

GEOMETRIJA PRIRODE

GEOMETRIJA PRIRODE

Specifičan rast jedinki biljnog i životinjskog svijeta nepresušan je izvor inspiracije, a jednako je tako nepregledan i broj mogućih kombinacija i varijacija na temu  koja je aktualni  predmet mojih istraživanja.

Na temu park kao inspiracija odlučila sam iskoristiti specifičan prirodni rast biljnog oblika kako bih nastavila pričati priču o fascinantnoj geometriji prirode, ali i uključiti te specifične oblike u strukture koje gradim od prirodnih materijala (Oblici- sfere) koje okupiraju moju pažnju. U radu se zato koristim prirodnim bojama (cikla, šafran, kurkuma, kopriva, luk) i prirodnim materijalima.

IVANIĆ-GRAD 2019.

Park kao inspiracija – Chandelier

LANDART CIRKUS JAKOVLJE 2020.

Sudjelovanje u projektu Land art, Earth Art, Earthworks: z/Zemlja i antropocen 

LANDART OZALJ 2020.

Sudjelovanje u projektu Land art, Earth Art, Earthworks: z/Zemlja i antropocen II, Ozalj, Obrež Vivodinski