“Babel We Are not Mad with You”

“Babel We Are not Mad with You” 2011- 2016…

Nazivom koji nam priziva u sjećanje legendarnu kulu babilonsku u kojoj mnogi vide izvor svih današnjih jezika projekt želi postaviti nekoliko likovno koncipiranih pitanja o osobnom odnosu prema jezicima, prema našem sjenovitom kolektivnom sjećanju i koliko mu vjerujemo, te prema kulturnom nasljeđu i činjenici koliko smo ga svjesni.

Projekt sam započela u veljači 2011. kao doprinos zajedničkom predstavljanju niza umjetnika u rezidencijalnom tromjesečnom programu boravka u Rondo-Studio Graz, te je od tada u nastajanju…

Kao gostujući umjetnik, okružena umjetnicima različitih izričaja iz svih krajeva svijeta, shvatila sam da je ono što nas kao individue definira naša potencijalna ideja i naš stav o sebi. Da ništa ne može biti od nas stvoreno ako već od prije nije sadržano u nama. Mnogih sadržaja koje kao nasljeđe ili stečeno znanje nosimo u sebi u svakodnevnom životu nismo svjesni ali ih koristimo.

Tokom tromjesečnog boravka posjetila sam brojne izložbe, otvorenja, koncerte i  predstavljanja stranih autora u sredini koja voli da ju se naziva “multikulturalnom”. Sakupljačka narav sredine i potreba da se na svoj način osvrnem na situaciju i mene je ponukala na sakupljanje. Pisci, fotografi, slikari, kipari, multimedijalni umjetnici, koreografi…

Nepoznavanje jezika ljudi koji ga okružuju kroz duže vrijeme, čovjeka može natjerati u očaj … Ili ga može potaknuti da od toga nešto napravi…

Pokušavajući, u početku bez uspjeha razumjeti jezike na kojim razgovaraju ljudi (umjetnici) oko mene, počela sam te jezike promatrati iz nekog drugog ugla. Namjerno zanemarivši činjenicu da ne razumijem određeni jezik fokusirala sam se na ono što nam je zajedničko – težnja ka umjetnosti. Započela sam sa sakupljanjem umjetničkih izjava  (artistic statements) umjetnika sa različitih strana svijeta koje sam imala priliku susresti (Armenija, Iran, Bugarska, Finska, Bjelorusija, Kongo, Japan, Kolumbija, Južnoafrička rep. , Austrija, Njemačka…)

Neke izjave primila sam u elektronskom obliku, neke u rukopisu. Izjave su bile vrlo različite, od vrlo službenih, pa do vrlo osobnih, neke čak u obliku poezije. Umjetnici su govorili o svom cijelovitom umjetničkom stvaralaštvu i životu, ili su predstavljali konkretne projekte. Zadržala sam originalne fontove i oblike rukopisa, kao dio njihovog identiteta.

Primijetila sam da „sjene“ riječi koje mogu prepoznati  u različitim jezicima, stvaraju kod mene određene dojmove o njihovim autorima. Od „umjetničkih izjava“ napravila sam panele (80 x 100 cm) koji koriste moje razumijevanje i nerazumjevanje jezika kao predložak za likovnu kompoziciju. Analizom umjetničkih izjava i njihovom transpozicijom u samostalno, tipografski oblikovano djelo uspostavljeni su koloristički odnosi riječi u rečenici prema kojima su crvenom bojom označene riječi i jezični sklopovi poznati i razumljivi, dok je polje nejasnog naglašeno crnim.

Ponekad je dobro ako “ne razumijemo” baš sve, tako nam ostaje više prostora za  uživljavanje i maštu…

U sljedećoj fazi snimala sam govornike na njihovim materinjim jezicima i njihove slušače sa namjerom da ulovim geste i izraze lica ljudi kada se nađu u okruženju u kojem ne razumiju jezik. Time sam željela zabilježiti ozračje Babilonske kule u kojoj sam se nalazila tih dana. (video 6` 18“: Graz 2011.)

Umjetnici koji su ustupili svoje umjetničke izjave i time pomogli u realizaciji prvog dijela projekta:

Jeni Noltcheva – Bugarska, Tuuli Sunden-Uusimäki – Finska, Dragos Olea – Rumunjska,  Azusa Kuno – Japan, Juliana Atuesta i  Raul Saldarriaga – Kolumbija, Wolfgang  Grinschgl – Austrija, Arpi Voskanyan i Hambaradzum Voskanyan – Armenija, Igor Savchenko – Bjelorusija, , Fiston Nasser Mwanza – Kongo.

Zagreb, 2014. Nastavak je rezultat suradnje s Austrijskim kulturnim forumom u Zagrebu. U stalnoj potrazi za odgovorom na pitanje “koliko smo stvarno razumjeli jedni druge?“ pridružili su mi se umjetnici koji su se trenutno nalazili u Zagrebu kao studenti ALU Zagreb. Nancy Etienne-van Schilt – Nizozemska, Rui Pereira i Ângela Ferreira – Portugal, Anatoliy Chernyavskiy – Rusija, Ji Suk Baek – Južna Koreja. Okupljeni umjetnici ustupili su svoje umjetničke izjave, da ih „prevedem“ u svoje panele, i prezentirali ih pred publikom na materinjim jezicima te time doprinjeli Babilonskom ozračju.

Nastavak Ljubljana, Dubrovnik, 2016…. Svojim su se umjetničkim izjavama pridružili američki fotograf Nicolò Sertorio i suvremeni slovenski umjetnici kipar Janez Pirnat i zvučna umjetnica Petra Kapš.