Ekološki otisak

EKOLOŠKI OTISAK 

Moj simbolički prikaz Sacra Sindone nije ni svet, ni platno, a nažalost nije ni samo jedno jedino. Kada bismo se bavili njegovom datacijom moglo bi biti staro do 200 godina u prošlost (prije toliko je vremena otprilike proizvedena prva limenka i prva sintetska plastika), no u budućnost bi nažalost moglo biti staro i do 1000 godina.

Izum Bakelita obilježio je početak ere plastike. Nakon I. svj. rata proizvode se prva poliamidna vlakna pod nazivom Nylon. Plastika se koristi u svim područjima našega života a najčešće je susrećemo u vidu sveprisutne prekomjerne ambalaže.

Termin ekološki otisak (eng. ecological footprint) odnosi se na mjeru ljudskog utjecaja na prirode sa kojima dijelimo životni prostor. Računa se u globalnim hektarima – površina zemlje potrebna za proizvodnju hrane, energije i drugih dobara potrebnih da bi se zadržao sadašnji visoko-potrošački način života. Ekološki otisak računamo tako da našu potrošnju stavljamo u odnos s biokapacitetom planete. Ukoliko je otisak neke populacije veći od biokapaciteta određenog područja tada kažemo da smo u ekološkom minusu. Smatra se da ukupni ekološki otisak čovječanstva iznosi više od 50 % Zemljinog kapaciteta.

Kako ekološki otisak procjenjuje je li naš način života uistinu održiv odlučila sam napraviti svoj.

Živim u obiteljskoj kući, sa još dvije osobe pet mačaka i jednim psom, grijem se na drva, imam vlastiti vrt koji zalijevam iz svog bunara, pripremam vlastitu zimnicu, kupujem lokalne proizvode kad god mogu, samostalni sam umjetnik i većinom radim kod kuće, automobilom se vozim kad moram, ljeti se vozim biciklom, odjeću često kupujem u second handu, kuham kod kuće, ne bacam hranu, od energenata trošim struju, vodu i plin. Umišljam si da ne kupujem mnogo, i da stvaram prosječnu količinu ambalažnog otpada. No kad sam sve zbrojila i oduzela rezultat je bio: The environmental impacts of your consumption are exceeding the safe operating space for humanity by a factor 1.2.

Svojim radom Ekološki otisak želim skrenuti pažnju da koliko god umišljali da naše djelovanje ima mali utjecaj na prirodu, da smo ekološki osviješteni jer smo ponešto reciklirali, kupovali rabljenu robu ili smanjili grijanje za koji stupanj u stanu, svatko od nas još uvijek ima zastrašujući utjecaj na vlastitu okolinu, na sav živi i neživi svijet koji toliko volimo. Na to koliko je krhak svijet koji nastanjujemo i da je čovjek jedna od životnih formi koja si je umislila da je jedina životna forma na ovom svijetu, a sve ostalo su resursi. Takvim djelovanjem stvaramo sve veći kaos u ovoj krhkoj simbiozi mnogih životnih oblika.

Svatko od nas može se prepoznati u silueti otisnutoj na najlonu, zato ih i ima nekoliko. Svatko od nas ostavlja svoj ekološki otisak za sobom, a ekološki otisak Antropocena i Kapitalocena definitivno je antropomorfan.

Rad se sastoji od četiri grafička otiska matrice na air bubble ambalažnom najlonu dimenzije 240 x 120 cm okomito obješenih u niz sa razmakom.

RIBA U VODI ILI LED U ČAŠI 2023.

„Sadašnjost predodređuju nagomilani tragovi prošlosti, a budućnost Zemlje nosit će tragove naše sadašnjosti. Dok proizvodnja plastike uništava arhive života na Zemlji, njezin otpad bit će arhiv 20. stoljeća i onoga što tek dolazi.“ — Bernadette Bensaude-Vincent (H. DAVIS, Život i smrt u antropocenu: kratka povijest plastike)

Nije teško zamisliti mjesto na kojem da bismo nogom stali u vodu moramo razgrnuti sloj naplavljenog smeća – plastičnih boca, najlonskih vrećica, potrganih mreža i drugih oblika uporabne i ambalažne plastike koje je vodena struja donijela do „druge obale“. Takvih je krajolika sve više. Svakodnevno gledamo izvještaje o unesrećenim životinjama, ugušenim kornjačama, osakaćenim delfinima, kitovima i uništenim vodotocima, a nas sebično zabrinjava koliko smo mikro plastike pojeli u ribi koju smo upravo imali za ručak… Gasimo svoju savjest statističkim brojkama koliko smo plastike reciklirali, a nitko ne govori da se velikim dijelom radi o organiziranom odvozu smeća u zemlje takozvanog trećeg svijeta. Tamo nastaju novi „geološki slojevi“ plastike, brda i planine otpada. U takozvanom razvijenom svijetu reciklira se samo ono što donosi novu zaradu – PET ambalaža.

Izum Bakelita obilježio je početak ere plastike. Nakon I. svj. rata proizvode se prva poliamidna vlakna pod nazivom Nylon. Plastika se koristi u svim područjima našega života od autoindustrije, nautike, računala, odjeće do medicine, a najčešće je susrećemo u vidu sveprisutne prekomjerne ambalaže. Od ukupne količine proizvedene plastike čak polovica pripada jednokratnoj ambalaži – to je prostor na koji možemo utjecati, ali zbog komoditeta to ne činimo…

Svi koji smo ikad kupili hladnjak dobili smo i takozvane višekratne kalupe za led. Oni nam mogu potrajati pola života. Na tom malom primjeru željela sam pokazati da nam jednokratna plastika nije neophodna da je ona naš komoditet. Krhak je svijet koji nastanjujemo i čovjek je samo jedna životna forma koja si je umislila da je jedina životna forma na ovom svijetu, a sve ostalo su resursi. Svatko od nas ima utjecaj na vlastitu okolinu, na sav živi i neživi svijet koji toliko volimo.